Latest topics
Who is online?
In total there is 1 user online :: 0 Registered, 0 Hidden and 1 Guest :: 1 BotNone
Most users ever online was 122 on Mon 12 Apr 2021 - 12:39
Najdražoj trenerici...
+5
AnaAK
Silva
Boska
marina.tkalec
Ninotchka
9 posters
Page 1 of 1
Najdražoj trenerici...
U neobičnom kraju, u srcu grada, stoji jedna mala dvorana. Sasvim skromna i gotovo neprimjetna. U hladnoći podruma se smjestila, ali kroz njene hladne vene sama toplina izvire. Krase je smijeh i veselje, zanos i težnja, a u njenom liku uvijek žive ples i glazba.
Ponekad, u prolazu, ljudi zastanu pitajući se kakva to muzika dolazi? To je melodija skladnih tonova i iskrenog smijeha. Tad moraju sagnuti svoja troma tijela da bi mogli ugledati svjetlo beskrajnih dubina, a ako poklone svoje glave, vidjeti će sjaj i ljepotu. I pitaju se tko tom dvoranom vlada?
Vladarica je njena dostojanstvene krvi i uzvišenih pogleda. Svojim entuzijazmom oživljuje hladne prostore, a impresijom pokreta obogaćuje mnoga srca. Njezin je duh oličenje skromnosti i neprolazne ljepote.
Gospodaricom plesa je nazivahu jer svojim plesom zavodi oči i zarobljava duše. A na licu joj izviru strastvene emocije dok oživljava u zanosu pokreta. U ljepoti bića, prenosi svoje umijeće kako bi i drugi mogli dotaknuti nestvarne visine. U liku umjetnice, daje svoje jedinstvene čari da nahrani tmurni svijet ljepotom i uzvišenošću.
Prolaznicima, što sagibaju svoja koljena pred oknima dvorane, oči se pune suzama, a srca bogate toplinom. I odlaze pognute glave, sa sjetom u duši jer ne mogu biti dio skromnog prostora.
A u dostojanstvu svojih čari, vladarica se smiješi. I vlada u beskraju svoga sjaja, u vječnosti uzvišene ljepote.
Sretan rođendan najdražoj trenerici!
Ponekad, u prolazu, ljudi zastanu pitajući se kakva to muzika dolazi? To je melodija skladnih tonova i iskrenog smijeha. Tad moraju sagnuti svoja troma tijela da bi mogli ugledati svjetlo beskrajnih dubina, a ako poklone svoje glave, vidjeti će sjaj i ljepotu. I pitaju se tko tom dvoranom vlada?
Vladarica je njena dostojanstvene krvi i uzvišenih pogleda. Svojim entuzijazmom oživljuje hladne prostore, a impresijom pokreta obogaćuje mnoga srca. Njezin je duh oličenje skromnosti i neprolazne ljepote.
Gospodaricom plesa je nazivahu jer svojim plesom zavodi oči i zarobljava duše. A na licu joj izviru strastvene emocije dok oživljava u zanosu pokreta. U ljepoti bića, prenosi svoje umijeće kako bi i drugi mogli dotaknuti nestvarne visine. U liku umjetnice, daje svoje jedinstvene čari da nahrani tmurni svijet ljepotom i uzvišenošću.
Prolaznicima, što sagibaju svoja koljena pred oknima dvorane, oči se pune suzama, a srca bogate toplinom. I odlaze pognute glave, sa sjetom u duši jer ne mogu biti dio skromnog prostora.
A u dostojanstvu svojih čari, vladarica se smiješi. I vlada u beskraju svoga sjaja, u vječnosti uzvišene ljepote.
Sretan rođendan najdražoj trenerici!
Ninotchka- Posts : 145
Points : 175
Join date : 2010-06-24
Age : 35
Location : Varaždin
Re: Najdražoj trenerici...
Predivno Ninotchka!
Sretan rođendan draga naša vladarice
Sretan rođendan draga naša vladarice
marina.tkalec- Posts : 81
Points : 89
Join date : 2010-08-10
Re: Najdražoj trenerici...
Ahh Ninotchka...kad stvari tak stoje, nastavila bum i dalje tak,
pa još i bolje...
Hvala tebi, na jako posebnoj čestitki, očekivala sam od tebe,
nekaj orginalnog, ali ovo je, čarobno, moćno, u ušima mi odzvanja
tihi žamor, smijeh, glazba, veselo mahanje na odlascima, moje urlikanje,
stisni guzu...fala, kaj to nije samo posao...
Vaša najdraža trenerica
pa još i bolje...
Hvala tebi, na jako posebnoj čestitki, očekivala sam od tebe,
nekaj orginalnog, ali ovo je, čarobno, moćno, u ušima mi odzvanja
tihi žamor, smijeh, glazba, veselo mahanje na odlascima, moje urlikanje,
stisni guzu...fala, kaj to nije samo posao...
Vaša najdraža trenerica
Boska- Posts : 618
Points : 1139
Join date : 2010-05-28
Age : 60
Location : Zagreb
Re: Najdražoj trenerici...
SVEVREMENO NINOTCKINO SLOVO TI GOVORI SVE!
SRETAN TI ROĐENDAN BOŠKA I OSTANI KAKVA JESI!
SILVA
SRETAN TI ROĐENDAN BOŠKA I OSTANI KAKVA JESI!
SILVA
Silva- Posts : 53
Points : 67
Join date : 2010-06-09
Location : Tebi grade moj....... Zagreb
Re: Najdražoj trenerici...
Velika pusa dragoj Boskici za njen rodjendan!
Smijeha, plesa, muzike i ljubavi, zauvijek...
ana&ivica
p.s. vaauu, koja guba cestitka od ninotchke
Smijeha, plesa, muzike i ljubavi, zauvijek...
ana&ivica
p.s. vaauu, koja guba cestitka od ninotchke
AnaAK- Posts : 43
Points : 59
Join date : 2010-06-29
Re: Najdražoj trenerici...
Pridružujem se čestitkama...
..našoj najdražoj trenerici želim da sve ostane kak i dosada...
Sretan Ti rođendan Boškaaaa!
..našoj najdražoj trenerici želim da sve ostane kak i dosada...
Sretan Ti rođendan Boškaaaa!
Kristina- Posts : 37
Points : 49
Join date : 2010-06-05
Re: Najdražoj trenerici...
Sve najbolje dragoj Boški za rođendan!
xoxo
xoxo
MašaB- Posts : 9
Points : 9
Join date : 2010-08-31
Re: Najdražoj trenerici...
Drage moje,
hvala svima na rodjendanskim čestitkama i
lijepim, orginalnim, zanimljivim, duhovitim,
poklonima i željama...
I kak bi Tamara rekla, još bum neko vrijeme
slavljenički raspoložena i častim...
Sretan rodjendan i Heleni...
Boška
hvala svima na rodjendanskim čestitkama i
lijepim, orginalnim, zanimljivim, duhovitim,
poklonima i željama...
I kak bi Tamara rekla, još bum neko vrijeme
slavljenički raspoložena i častim...
Sretan rodjendan i Heleni...
Boška
Boska- Posts : 618
Points : 1139
Join date : 2010-05-28
Age : 60
Location : Zagreb
Re: Najdražoj trenerici...
Boska wrote:Drage moje,
hvala svima na rodjendanskim čestitkama i
lijepim, orginalnim, zanimljivim, duhovitim,
poklonima i željama...
I kak bi Tamara rekla, još bum neko vrijeme
slavljenički raspoložena i častim...
Sretan rodjendan i Heleni...
Boška
Hvala Boška.
Tebi još jednom sve najbolje za rođendan.......
Danas ti dajem
Helena
Helena1- Posts : 1
Points : 1
Join date : 2010-10-11
Age : 47
Location : Zagreb
Re: Najdražoj trenerici...
Prekrasan tekst Ninotchke, pridružujem se i slažem sa svime
kiki- Posts : 35
Points : 43
Join date : 2010-07-01
Re: Najdražoj trenerici...
Ana, odličan avatar...baš mi se nekaj mota po glavi...
ali to spada pod neki drugi topic..
ali to spada pod neki drugi topic..
Boska- Posts : 618
Points : 1139
Join date : 2010-05-28
Age : 60
Location : Zagreb
Re: Najdražoj trenerici...
Posvećeno Najdražoj Trenerici
Tjelovježba je duhovna povezanost. Omogućuje sklad uma i tijela, duše i razuma. Usklađuje psihičke podražaje i tjelesne poteškoće. Svakodnevna tjelovježba je bitna etapa puta prema potpunom čovjeku. Izgrađuje tijelo, osvješćuje um, osnažuje duh te tako unosi sklad fizičkog, psihičkog i emocionalnog zdravlja.
Nekim je ljudima potpuno neshvatljiv spoj psiho-fizičkog učinka. Dobro, razumijem ih. Naime, vrlo im je teško uspostaviti sklad između ne naprezanja moždanih stanica i ne kretanja. Ali ima i nas koji brinemo o vlastitom zdravlju i dobrobiti svih oko nas.
Što me podsjeća na jedno toplo proljetno jutro. Dok gospoda žuri na Dolac, mi hitamo u dvoranu. O da, danas je dan za skokove. Atletska priprema je izvršena, stopala su zagrijana, mišići su probuđeni. Tijelo počinje pratiti psihičke podražaje, psihomotorika u funkciji.
Zrcala su se zamaglila, trening se opasno zahuktao. U žaru pokreta, baletne špice udaraju o parket tako da se prolaznici pitaju kakvi se to radovi dolje izvode. Odjednom, izrazi nam lica počinju blijedjeti. Zrak postaje neprovidan, a disanje neizvedivo. Naša simpatična dvorana postaje plinska komora.
Usporavamo trening da bi shvatili kako je neka nepoznata pojava bacila još uvijek gorući opušak u kartonsku kutiju koja neuvjerljivo igra ulogu smeća. Uvijek me nanovo fascinira ta jedinstvena ljudska inteligencija. Ne samo da znoj vlaži naše dresove, a mišići jecaju od bola, nego nas još nepoznati objekt nastoji ugušiti ovisnim činom.
Vrlo jedna idilična slika; baletna trenerica u žaru svojeg pedagoškog i estetskog rada izlijeće gasiti požar na ulicama glavnoga grada. I tako dok se neugodan miris zapaljenog opijata širi zrakom, mi se vjerno znojimo u podrumskog dvorani.
Još uvijek pitate „Zašto vježbati?“ Postoji nekoliko razloga. Vježbanje oporavlja tijelo, osnažuje karakter. Ispunjava duh i smiruje misli. To je jedinstven način unošenja sklada duše, tijela i uma. A da tog dana nismo vježbale, Zagreb bi gorio!
Sretan rođendan uz ovaj mali poklon!
Nina
Zašto vježbati...?
Tjelovježba je duhovna povezanost. Omogućuje sklad uma i tijela, duše i razuma. Usklađuje psihičke podražaje i tjelesne poteškoće. Svakodnevna tjelovježba je bitna etapa puta prema potpunom čovjeku. Izgrađuje tijelo, osvješćuje um, osnažuje duh te tako unosi sklad fizičkog, psihičkog i emocionalnog zdravlja.
Nekim je ljudima potpuno neshvatljiv spoj psiho-fizičkog učinka. Dobro, razumijem ih. Naime, vrlo im je teško uspostaviti sklad između ne naprezanja moždanih stanica i ne kretanja. Ali ima i nas koji brinemo o vlastitom zdravlju i dobrobiti svih oko nas.
Što me podsjeća na jedno toplo proljetno jutro. Dok gospoda žuri na Dolac, mi hitamo u dvoranu. O da, danas je dan za skokove. Atletska priprema je izvršena, stopala su zagrijana, mišići su probuđeni. Tijelo počinje pratiti psihičke podražaje, psihomotorika u funkciji.
Zrcala su se zamaglila, trening se opasno zahuktao. U žaru pokreta, baletne špice udaraju o parket tako da se prolaznici pitaju kakvi se to radovi dolje izvode. Odjednom, izrazi nam lica počinju blijedjeti. Zrak postaje neprovidan, a disanje neizvedivo. Naša simpatična dvorana postaje plinska komora.
Usporavamo trening da bi shvatili kako je neka nepoznata pojava bacila još uvijek gorući opušak u kartonsku kutiju koja neuvjerljivo igra ulogu smeća. Uvijek me nanovo fascinira ta jedinstvena ljudska inteligencija. Ne samo da znoj vlaži naše dresove, a mišići jecaju od bola, nego nas još nepoznati objekt nastoji ugušiti ovisnim činom.
Vrlo jedna idilična slika; baletna trenerica u žaru svojeg pedagoškog i estetskog rada izlijeće gasiti požar na ulicama glavnoga grada. I tako dok se neugodan miris zapaljenog opijata širi zrakom, mi se vjerno znojimo u podrumskog dvorani.
Još uvijek pitate „Zašto vježbati?“ Postoji nekoliko razloga. Vježbanje oporavlja tijelo, osnažuje karakter. Ispunjava duh i smiruje misli. To je jedinstven način unošenja sklada duše, tijela i uma. A da tog dana nismo vježbale, Zagreb bi gorio!
Sretan rođendan uz ovaj mali poklon!
Nina
Ninotchka- Posts : 145
Points : 175
Join date : 2010-06-24
Age : 35
Location : Varaždin
Re: Najdražoj trenerici...
...znaš draga Ninotchka, inače uživam u tvojim rukopisima, ali čestitke su ti...
...kaj morem ti nek reč fala...
tvoja najdraža trenerica
...kaj morem ti nek reč fala...
tvoja najdraža trenerica
Boska- Posts : 618
Points : 1139
Join date : 2010-05-28
Age : 60
Location : Zagreb
Re: Najdražoj trenerici...
Draga Boška!
Što reći? Da nema tebe, ne bi postojao ovaj jedinstveni klub. Da nema tebe, ne bi bilo ni Alegre. Da nema tvojeg kluba, vjerojatno bismo bile gladne, bez nove oblekice u ormaru, a mnogi se ljudi ne bi ponovno našli. S druge strane, neki se ljudi vjerojatno nikada ne bi upoznali te tako ne bi ostvarili suradnju, prijateljstvo, kumovanje.
Da nema tvojeg kluba, bile bismo uskraćene za mnoštvo informacija i korisnih savjeta. A da nema tebe, sve bismo bile uskraćene za dobru porciju trbušnjačića, bolnih kvadrića i svih omiljenih nam vježbica. No, da nema tebe, ne bismo bile „najljepše na plaži“ i „jedine bez celulita“.
Da nema tebe, ja vjerojatno nikada ne bih stala na špice ni izvodila elemente koji su mi nekada bili tek nedostižna želja. Vjerojatno nikada više ne bih stala na pozornici ni razvila svoj ples. Zasigurno ne bih bila ovdje gdje sam sada.
A ono u što sam sigurna, nikada ne bih osjetila toplinu ovog prostora, sklad svih osobnosti. Vjerojatno nikada ne bismo doživjele ovo što sada živimo. I ne bismo bile toliko jedinstvene i posebne.
Ajmo ovako; s obzirom na sve navedeno, ti i dalje budi naša Najdraža Trenerica, Zločesta Trenerica ili Najdraža Zločesta Trenerica, kako god hoćeš. Samo budi i dalje ovdje i daj nam da i dalje živimo ovo jedinstvo!
Sretan rođendan!
N.
P.S. Vidiš da Draga Boška mogu biti i dobre poruke.
Što reći? Da nema tebe, ne bi postojao ovaj jedinstveni klub. Da nema tebe, ne bi bilo ni Alegre. Da nema tvojeg kluba, vjerojatno bismo bile gladne, bez nove oblekice u ormaru, a mnogi se ljudi ne bi ponovno našli. S druge strane, neki se ljudi vjerojatno nikada ne bi upoznali te tako ne bi ostvarili suradnju, prijateljstvo, kumovanje.
Da nema tvojeg kluba, bile bismo uskraćene za mnoštvo informacija i korisnih savjeta. A da nema tebe, sve bismo bile uskraćene za dobru porciju trbušnjačića, bolnih kvadrića i svih omiljenih nam vježbica. No, da nema tebe, ne bismo bile „najljepše na plaži“ i „jedine bez celulita“.
Da nema tebe, ja vjerojatno nikada ne bih stala na špice ni izvodila elemente koji su mi nekada bili tek nedostižna želja. Vjerojatno nikada više ne bih stala na pozornici ni razvila svoj ples. Zasigurno ne bih bila ovdje gdje sam sada.
A ono u što sam sigurna, nikada ne bih osjetila toplinu ovog prostora, sklad svih osobnosti. Vjerojatno nikada ne bismo doživjele ovo što sada živimo. I ne bismo bile toliko jedinstvene i posebne.
Ajmo ovako; s obzirom na sve navedeno, ti i dalje budi naša Najdraža Trenerica, Zločesta Trenerica ili Najdraža Zločesta Trenerica, kako god hoćeš. Samo budi i dalje ovdje i daj nam da i dalje živimo ovo jedinstvo!
Sretan rođendan!
N.
P.S. Vidiš da Draga Boška mogu biti i dobre poruke.
Ninotchka- Posts : 145
Points : 175
Join date : 2010-06-24
Age : 35
Location : Varaždin
Re: Najdražoj trenerici...
Je, sve kaj je mala Ninotchka rekla..potpisujem.
Sretan ti rođendan, još jedan u nizu, svih ovih prekrasnih godina druženja!
Sretan ti rođendan, još jedan u nizu, svih ovih prekrasnih godina druženja!
AnaAK- Posts : 43
Points : 59
Join date : 2010-06-29
Re: Najdražoj trenerici...
...zbog toga je lijepo biti Najdraža trenerica, Zločesta trenerica, NAjdraža Zločesta trenerica...i sad me samo još hvata veča odgovornost, kako biti još bolja najdraža-zločesta trenerica?Bum se ja dosjetila več...
Neke stvari su neprocjenjive...hvala svima!
ZZZZZZZZZZZZZZZZT
Neke stvari su neprocjenjive...hvala svima!
ZZZZZZZZZZZZZZZZT
Boska- Posts : 618
Points : 1139
Join date : 2010-05-28
Age : 60
Location : Zagreb
Sretan rođendan draga Boška!
Najdraža,
draga,
gospodarice plesa,
nezločesta trenerice Boška!
I godine ove plešemo, pjevamo i veselimo se s tobom!
Još barem 50 takvih godina i mi svi sretni!
Od srca i duše želim ti sretan rođendan!
Silva - Skeletor
draga,
gospodarice plesa,
nezločesta trenerice Boška!
I godine ove plešemo, pjevamo i veselimo se s tobom!
Još barem 50 takvih godina i mi svi sretni!
Od srca i duše želim ti sretan rođendan!
Silva - Skeletor
Silva- Posts : 53
Points : 67
Join date : 2010-06-09
Location : Tebi grade moj....... Zagreb
Re: Najdražoj trenerici...
...fala ti liebe Skeletor,
to je plan
...vi ste svi jedna fenomenalna ekipa,
i hvala kaj dijelite, sudjelujete i stvarate
nekaj posebnog
Vaša ZZZT
to je plan
...vi ste svi jedna fenomenalna ekipa,
i hvala kaj dijelite, sudjelujete i stvarate
nekaj posebnog
Vaša ZZZT
Boska- Posts : 618
Points : 1139
Join date : 2010-05-28
Age : 60
Location : Zagreb
Re: Najdražoj trenerici...
Najdražoj Trenerici
Na prekretnici svojeg tada krhkog života, ostala sam u neizvjesnosti. Kuda? Kako? Kamo? I dok sam razmišljala kako smo krhki, stupila sam pred plava vrata. Nisam znala što me čeka, ali znala sam da je nešto veliko, posebno, predivno, nešto što će obilježiti moju egzistenciju. I tada sam je upoznala, svoju mentoricu, svoju voditeljicu.
Moja me mentorica povela iz običnog u posebno, iz prosječnog u nadprosječno, od krhke balerine učinila je snažnu ličnost, vođu i dala joj egzistenciju. No, put egzistencije prepun je boli, patnje, odricanja, borbe, ali i ustrajnosti. Ustrajnosti da nastavimo kada je najteže, da ne odustanemo kada zastanemo, ustrajnosti kojom pobjeđujemo bol i patnju, ustrajnosti da rastemo. Jer kada patnja i bol prođu, sagledam svoju prošlost i sada s osmijehom pomislim Kakav dan. No, bih li to uspjela bez mentorice, bez utjelovljenja spoznaje?
Kada nastajemo ostvarujemo se kao sasvim mali, kao tek nezamijećene individue. I zato nam je potreban mentor, netko tko će nas voditi, uz koga ćemo ustrajati. Jer naša nas ustrajnost dovodi do vlastite egzistencije. I tada počinjemo gledati svijet Sa druge strane. I tada vidimo koliko je život vrijedan i kako svijet može biti još ljepše mjesto.
Padnemo li tada, Vraćamo se odmah na naš put ustrajnosti i postajemo korak bliže svojoj egzistenciji. Shvativši da jedino što čovjek posjeduje njegovo je vrijeme, dostigli smo svoje postojanje. I tada počinje naš Hod po vremenu. Vremenu koje odmiče, vremenu koje postoji, vremenu koje je u nama i postajemo mi sami koji smo u vremenu.
Od krhkosti svoga bića do jačine duha, od male individue do potpune egzistencije, od melankolične osobnosti do koleričnog vođe, ustrajna uz mentorstvo. Stoga Draga Boška u ovom životu ništa nije neostvarivo, ništa nije nemoguće. I još jednom Draga Boška hvala ti na vodstvu, hvala ti na egzistenciji.
Ples nije ništa drugo doli manifestacije uma, duha i tijela. Ništa više od života i vlastitog postojanja.
N.
Na prekretnici svojeg tada krhkog života, ostala sam u neizvjesnosti. Kuda? Kako? Kamo? I dok sam razmišljala kako smo krhki, stupila sam pred plava vrata. Nisam znala što me čeka, ali znala sam da je nešto veliko, posebno, predivno, nešto što će obilježiti moju egzistenciju. I tada sam je upoznala, svoju mentoricu, svoju voditeljicu.
Moja me mentorica povela iz običnog u posebno, iz prosječnog u nadprosječno, od krhke balerine učinila je snažnu ličnost, vođu i dala joj egzistenciju. No, put egzistencije prepun je boli, patnje, odricanja, borbe, ali i ustrajnosti. Ustrajnosti da nastavimo kada je najteže, da ne odustanemo kada zastanemo, ustrajnosti kojom pobjeđujemo bol i patnju, ustrajnosti da rastemo. Jer kada patnja i bol prođu, sagledam svoju prošlost i sada s osmijehom pomislim Kakav dan. No, bih li to uspjela bez mentorice, bez utjelovljenja spoznaje?
Kada nastajemo ostvarujemo se kao sasvim mali, kao tek nezamijećene individue. I zato nam je potreban mentor, netko tko će nas voditi, uz koga ćemo ustrajati. Jer naša nas ustrajnost dovodi do vlastite egzistencije. I tada počinjemo gledati svijet Sa druge strane. I tada vidimo koliko je život vrijedan i kako svijet može biti još ljepše mjesto.
Padnemo li tada, Vraćamo se odmah na naš put ustrajnosti i postajemo korak bliže svojoj egzistenciji. Shvativši da jedino što čovjek posjeduje njegovo je vrijeme, dostigli smo svoje postojanje. I tada počinje naš Hod po vremenu. Vremenu koje odmiče, vremenu koje postoji, vremenu koje je u nama i postajemo mi sami koji smo u vremenu.
Od krhkosti svoga bića do jačine duha, od male individue do potpune egzistencije, od melankolične osobnosti do koleričnog vođe, ustrajna uz mentorstvo. Stoga Draga Boška u ovom životu ništa nije neostvarivo, ništa nije nemoguće. I još jednom Draga Boška hvala ti na vodstvu, hvala ti na egzistenciji.
Ples nije ništa drugo doli manifestacije uma, duha i tijela. Ništa više od života i vlastitog postojanja.
N.
Ninotchka- Posts : 145
Points : 175
Join date : 2010-06-24
Age : 35
Location : Varaždin
Re: Najdražoj trenerici...
Draga moja Ninotchka,
...zapravo si sve napravila sama, samo si
mi, kao i sve ove krasne ženice, dala čast, privilegiju
i odgovornost sudjelovanja, uzajamnog poštovanja i učenja,
stvaranja i povjerenja...
..hvala tebi...
tvoja NZT
...zapravo si sve napravila sama, samo si
mi, kao i sve ove krasne ženice, dala čast, privilegiju
i odgovornost sudjelovanja, uzajamnog poštovanja i učenja,
stvaranja i povjerenja...
..hvala tebi...
tvoja NZT
Boska- Posts : 618
Points : 1139
Join date : 2010-05-28
Age : 60
Location : Zagreb
Re: Najdražoj trenerici...
Boški, trenerici, mentorici, prijateljici i izvornoj govornici „DAVAJ! DAVAJ! i Potrpi!“
Nebrojeno sam mnogo puta čula onaj iritantni komentar „Ne možeš.“ ili sličan tomu „Nemoj ni pomisliti da ćeš uspjeti.“ Da ne spominjem one još divnije kao što su „Nemoguće je.“ ili naravno „Doista misliš da je to moguće?“ Ipak, posebno me živcira ovaj „Ne možeš.“ Mislim ozbiljno, što ljudi koji me ne poznaju znaju o mojim mogućnostima? No, uvijek je tako. Ljudi te procjenjuju prema nekim tko zna zašto izmišljenim standardima i predrasudnim razmatranjima.
Upravo se to dogodilo tijekom moje prve godine fakulteta kada sam tražila novi plesni klub u koji ću se učlaniti. Novi grad, novi klub. I tako sam u svojim gotovo dvadesetima prolazila sve klubove u gradu i „začudo“ gotovo svi ti elitni na isti kalup klubovi su me pozdravili s tipičnim ne znam se nasmijati govorom i objasnili mi da sam prestara za ovu djelatnost. Mislim stvarno, kome treba balerina ili plesačica u dvadesetima? To je vrijeme kada je nemoguće napredovati na tom području.
Tako sam došla do još jednog elitnog kluba u samom centru grada gdje sam se pokušala upisati na klasični balet kako je pisalo. Upoznajem kako bismo rekli naperlitanu ostarjelu balerinu, u vrlo vjerojatno skupoj opremi, s potpunom šminkom na licu i jednim od onim vi ste svi nula držanjem. Iskreno, nisam drugo ni očekivala.
„Dobra večer!“ pristojno pozdravljam i predstavljam se. „Ja bih trenirala.“
„Ti ništa ne znaš.“ reče milostiva ostarjela balerina izrazito prezirnim i ja sam bolja od svih vas glasom.
„Pa trenirala sam ritmiku i balet.“ kažem ujedno začuđeno i uvrijeđeno.
„Da, to ste radili samo baletne pozicije.“ zaključuje ili mi možda objašnjava jer ipak ona bolje od mene zna što sam trenirala. „Možeš pokušati, ali bit će ti teško. Ja imam grupu koja već dugo trenira i nemam vremena za početnike.“ Bio je to malo opširniji „Ne možeš.“
„Dobro, vidjet ćemo.“ kažem s inatom.
Bila sam na jednom njezinom satu o kojemu bolje da i ne pričam.
Nakon bliskog susreta s gospođom ogorčenom balerinom, nastavila sam svoju potragu. Donijela sam odluku; imam još svega pet dana da pronađem klub po mjeri, u suprotnom, primorana sam otići na slijedeći sat u ono mjesto i vjerojatno zamrziti balet do kraja života. Pitate me zašto bih se tada vratila tamo? Vrlo jednostavno, željela sam nastaviti vježbati i plesati. Teoretski, drukčiji život ne poznajem.
No, kako god, postojao je još samo jedan pristojan klub u cijelom gradu koji nisam obišla. Istinu rekavši, taj sam klub sasvim slučajno otkrila nakon onog prvog sata, no, privukao me je natpis „ritmika – ples – gimnastika - balet“. Predobro da bi bilo istinito, mislila sam. No, uvijek vrijedi pokušati.
Prema instrukcijama koje sam pročitala, ušla sam u određeno dvorište, krenula na lijevo i odmah ugledala malu tablu s imenom kluba. Vrlo lako za naći (kasnije sam saznala da se masa ljudi izgubi na putu). Stepenice vode dolje pred željezna vrata. Dakle, idem u podrum i ulazim u nekakvo predvorje. »Izgleda obećavajuće.« reče moj prvi dojam. Ah, dobro, tu sam i sada treba naći odgovornu osobu. Nema nikakve recepcije, tajnice ili što ja znam čega kao u drugim klubovima. Ustvari, prostor uopće ne nalikuje prostoru dosad viđenih klubova, a i nekako je drukčija atmosfera u zraku. »Dobro N., nadaš se da nije neki underground klub.« reče moj sarkastičan um.
„Dobra večer! Oprostite, kome se mogu obratiti s pitanjem u vezi s učlanjenjem?“ pitam službeno prvu djevojku koju sam ugledala.
„Aha, sad će trenerica završiti sa satom pa će doći. Samo malo pričekaj.“ reče djevojka posve prijateljski. Ajde, barem su simpatični.
Pet minuta poslije, dolazi trenerica posve normalnog izgleda, bez neke skupe opreme, u trenerici, bez šminke i dodatne toalete. »Mlada trenerica.« prva pomisao kada sam je ugledala. Mala digresija; kasnije sam na svoje zaprepaštenje saznala da je puno starija od onoga što sam mislila i onoga kako izgleda.
„Dobra večer. Oprostite na smetnji. Ja sam…“ kreće moj monolog u kojem se predstavljam imenom i prezimenom, mjestom rođenja i ističem koliko imam godina. „Bavila sam se trinaest godina ritmikom i baletom. Sada sam došla ovdje na studij pa bih nastavila trenirati.“
„Ti bi plesala?“ trenerica upita.
„Pa da.“ kažem pomalo zbunjeno i šokirano.
„Ok, dođi u srijedu u 7 na trening pa buš vidla dal' ti odgovara.“ reče trenerica te doda „Čekaj, budem ti donijela raspored.“
Uzimam raspored, zahvaljujem jedno tri puta, pozdravljamo se, u srijedu dolazim na trening, trenerica me predstavlja riječima „Ovo je N., došla nam je pomoći.“, godinu dana kasnije sam u prvoj postavi, šest godina kasnije treniram mlađu grupu, plešem solističke dijelove, postajem suradnica i kroničarka, kroz ples prelazim sve sebi postavljenje granice. I sve to u svojim dvadesetima, tko bi rekao? I danas još uvijek plešem u istom klubu. Rekli ste „Nemoguće je?“
Draga teto kojoj više ni ne znam ime,
evo javljam Vam da sam nastavila svoju plesnu karijeru. Čisto da znate. I usput rečeno, nije bilo teško doći u rang najboljih plesača.
N.
„Ne možeš.“
„Gledajte me.“
Kada postoji volja, postoji i način. A upornost i ustrajnost su temelj svakog uspjeha. No, iz vlastitog vam iskustva govorim; za uspjeh nisu bitne predispozicije, bitno je s kojim ljudima boravite.
Sretan rođendan!
N.
Nebrojeno sam mnogo puta čula onaj iritantni komentar „Ne možeš.“ ili sličan tomu „Nemoj ni pomisliti da ćeš uspjeti.“ Da ne spominjem one još divnije kao što su „Nemoguće je.“ ili naravno „Doista misliš da je to moguće?“ Ipak, posebno me živcira ovaj „Ne možeš.“ Mislim ozbiljno, što ljudi koji me ne poznaju znaju o mojim mogućnostima? No, uvijek je tako. Ljudi te procjenjuju prema nekim tko zna zašto izmišljenim standardima i predrasudnim razmatranjima.
Upravo se to dogodilo tijekom moje prve godine fakulteta kada sam tražila novi plesni klub u koji ću se učlaniti. Novi grad, novi klub. I tako sam u svojim gotovo dvadesetima prolazila sve klubove u gradu i „začudo“ gotovo svi ti elitni na isti kalup klubovi su me pozdravili s tipičnim ne znam se nasmijati govorom i objasnili mi da sam prestara za ovu djelatnost. Mislim stvarno, kome treba balerina ili plesačica u dvadesetima? To je vrijeme kada je nemoguće napredovati na tom području.
Tako sam došla do još jednog elitnog kluba u samom centru grada gdje sam se pokušala upisati na klasični balet kako je pisalo. Upoznajem kako bismo rekli naperlitanu ostarjelu balerinu, u vrlo vjerojatno skupoj opremi, s potpunom šminkom na licu i jednim od onim vi ste svi nula držanjem. Iskreno, nisam drugo ni očekivala.
„Dobra večer!“ pristojno pozdravljam i predstavljam se. „Ja bih trenirala.“
„Ti ništa ne znaš.“ reče milostiva ostarjela balerina izrazito prezirnim i ja sam bolja od svih vas glasom.
„Pa trenirala sam ritmiku i balet.“ kažem ujedno začuđeno i uvrijeđeno.
„Da, to ste radili samo baletne pozicije.“ zaključuje ili mi možda objašnjava jer ipak ona bolje od mene zna što sam trenirala. „Možeš pokušati, ali bit će ti teško. Ja imam grupu koja već dugo trenira i nemam vremena za početnike.“ Bio je to malo opširniji „Ne možeš.“
„Dobro, vidjet ćemo.“ kažem s inatom.
Bila sam na jednom njezinom satu o kojemu bolje da i ne pričam.
Nakon bliskog susreta s gospođom ogorčenom balerinom, nastavila sam svoju potragu. Donijela sam odluku; imam još svega pet dana da pronađem klub po mjeri, u suprotnom, primorana sam otići na slijedeći sat u ono mjesto i vjerojatno zamrziti balet do kraja života. Pitate me zašto bih se tada vratila tamo? Vrlo jednostavno, željela sam nastaviti vježbati i plesati. Teoretski, drukčiji život ne poznajem.
No, kako god, postojao je još samo jedan pristojan klub u cijelom gradu koji nisam obišla. Istinu rekavši, taj sam klub sasvim slučajno otkrila nakon onog prvog sata, no, privukao me je natpis „ritmika – ples – gimnastika - balet“. Predobro da bi bilo istinito, mislila sam. No, uvijek vrijedi pokušati.
Prema instrukcijama koje sam pročitala, ušla sam u određeno dvorište, krenula na lijevo i odmah ugledala malu tablu s imenom kluba. Vrlo lako za naći (kasnije sam saznala da se masa ljudi izgubi na putu). Stepenice vode dolje pred željezna vrata. Dakle, idem u podrum i ulazim u nekakvo predvorje. »Izgleda obećavajuće.« reče moj prvi dojam. Ah, dobro, tu sam i sada treba naći odgovornu osobu. Nema nikakve recepcije, tajnice ili što ja znam čega kao u drugim klubovima. Ustvari, prostor uopće ne nalikuje prostoru dosad viđenih klubova, a i nekako je drukčija atmosfera u zraku. »Dobro N., nadaš se da nije neki underground klub.« reče moj sarkastičan um.
„Dobra večer! Oprostite, kome se mogu obratiti s pitanjem u vezi s učlanjenjem?“ pitam službeno prvu djevojku koju sam ugledala.
„Aha, sad će trenerica završiti sa satom pa će doći. Samo malo pričekaj.“ reče djevojka posve prijateljski. Ajde, barem su simpatični.
Pet minuta poslije, dolazi trenerica posve normalnog izgleda, bez neke skupe opreme, u trenerici, bez šminke i dodatne toalete. »Mlada trenerica.« prva pomisao kada sam je ugledala. Mala digresija; kasnije sam na svoje zaprepaštenje saznala da je puno starija od onoga što sam mislila i onoga kako izgleda.
„Dobra večer. Oprostite na smetnji. Ja sam…“ kreće moj monolog u kojem se predstavljam imenom i prezimenom, mjestom rođenja i ističem koliko imam godina. „Bavila sam se trinaest godina ritmikom i baletom. Sada sam došla ovdje na studij pa bih nastavila trenirati.“
„Ti bi plesala?“ trenerica upita.
„Pa da.“ kažem pomalo zbunjeno i šokirano.
„Ok, dođi u srijedu u 7 na trening pa buš vidla dal' ti odgovara.“ reče trenerica te doda „Čekaj, budem ti donijela raspored.“
Uzimam raspored, zahvaljujem jedno tri puta, pozdravljamo se, u srijedu dolazim na trening, trenerica me predstavlja riječima „Ovo je N., došla nam je pomoći.“, godinu dana kasnije sam u prvoj postavi, šest godina kasnije treniram mlađu grupu, plešem solističke dijelove, postajem suradnica i kroničarka, kroz ples prelazim sve sebi postavljenje granice. I sve to u svojim dvadesetima, tko bi rekao? I danas još uvijek plešem u istom klubu. Rekli ste „Nemoguće je?“
Draga teto kojoj više ni ne znam ime,
evo javljam Vam da sam nastavila svoju plesnu karijeru. Čisto da znate. I usput rečeno, nije bilo teško doći u rang najboljih plesača.
N.
„Ne možeš.“
„Gledajte me.“
Kada postoji volja, postoji i način. A upornost i ustrajnost su temelj svakog uspjeha. No, iz vlastitog vam iskustva govorim; za uspjeh nisu bitne predispozicije, bitno je s kojim ljudima boravite.
Sretan rođendan!
N.
Ninotchka- Posts : 145
Points : 175
Join date : 2010-06-24
Age : 35
Location : Varaždin
Re: Najdražoj trenerici...
Fala ti Ninotchka
Divna čestitka
...kad bolje razmislim, fala i onoj uštogljenoj milostivi
Puno smo i još bumo napravile skup
Tvoja NZT
Divna čestitka
...kad bolje razmislim, fala i onoj uštogljenoj milostivi
Puno smo i još bumo napravile skup
Tvoja NZT
Boska- Posts : 618
Points : 1139
Join date : 2010-05-28
Age : 60
Location : Zagreb
Re: Najdražoj trenerici...
„Koliko ljudi poznajete koji uživaju u onome što rade te da se mogu ponovno rodite, odabrali bi isto?“
„Uključujući sebe, troje. Zanimljivo, dvoje od tih ljudi su mi svojevrsni mentori.“ Tako je glasio moj odgovor na nedavno postavljeno pitanje.
Uživati u onome što radimo, uživati u svojem životu, iskreno ne znam zašto je nekima to toliko teško. Što im predstavlja toliki problem da ne mogu uživati u tome što su i što rade. Možda se svatko rodi s nekim genetskim osobitostima ili svojim vlastitima, ali ustvari, ono što smo, tko smo, što radimo i kakav nam je život, to sami biramo i stvaramo. Mi smo sami gospodari svojeg vlastitog života i to nam nitko ne može ni oduzeti ni nametnuti. Naravno, ako dovoljno volimo svoj život i ako ga s dovoljno zadovoljstva i strasti krojimo.
Naš vlastiti rad pokazuje nam tko smo, koliko vrijedimo i koliko smo predani svojem životu. A najveća vrijednost našeg rada jest istinsko uživanje u njemu. Ako uživamo u svojem radu i još ako njegovu vrijednost širimo na druge, bez ustručavanja možemo reći da imamo najljepši posao na svijetu, onom svijetu kojeg mi poznajemo.
Eto tako, jedan od onih spomenutih mentora sada navršava trideset godina trenerskog rada i dvadeset godina od kako je u dragoj podrumskoj dvorani. Kako je život izgledao prije tih trideset godina? Bolje da i ne zamišljamo. Jesu li ljudi bili depresivni, nezadovoljni, boležljivi i tmurni? Možda nisu, ali zasigurno su bili zakinuti za nešto predivno, obogaćujuće i vrijedno svake boli, znoja i svakih Davaj! Davaj!, Potrpi! te dobro poznatih pjesmica Stisni trbušnjake! i Stopala, kvadrići, guza, trbušnjaci.
Na našu sreću, tada se pojavila Najdraža Trenerica i uvela bolnu disciplinu i zadovoljstvo u naše živote. Ples je postao smisao života upravo zato što Najdraža Trenerica uživa u poslu koji radi. Jer samo istinska strast, ljubav prema onome čime se bavite i potpuna predanost vlastitom radu daje pozitivan rezultat, psihičko i fizičko zdravlje te ispunjenje tijela, uma i duha. A u ostalom, koji je drugi smisao plesa?
Štoviše, istinsko uživanje u onome što radite daje neuništivu energiju kojom djelujete na druge. A ta je energija naprosto zarazna. I to je ono što život čini ljepšim, a posao i vlastiti rad zadovoljstvom. To je ono za što vrijedi živjeti i uživati u vlastitom radu i životu.
I opet se vraćam na početak, Najdraža Trenerica je jedna od onih osoba koja uživa u onome što radi i zasigurno ima najbolji posao na svijetu. Onom jedinom svijetu kojeg mi, članice, vježbačice i plesačice, poznajemo.
Pa Najdraža Trenerice sretan ti rođendan i sretnih ti dvadeset godina kako vladaš najljepšim prostorom u Zagrebu!
N.
„Uključujući sebe, troje. Zanimljivo, dvoje od tih ljudi su mi svojevrsni mentori.“ Tako je glasio moj odgovor na nedavno postavljeno pitanje.
Uživati u onome što radimo, uživati u svojem životu, iskreno ne znam zašto je nekima to toliko teško. Što im predstavlja toliki problem da ne mogu uživati u tome što su i što rade. Možda se svatko rodi s nekim genetskim osobitostima ili svojim vlastitima, ali ustvari, ono što smo, tko smo, što radimo i kakav nam je život, to sami biramo i stvaramo. Mi smo sami gospodari svojeg vlastitog života i to nam nitko ne može ni oduzeti ni nametnuti. Naravno, ako dovoljno volimo svoj život i ako ga s dovoljno zadovoljstva i strasti krojimo.
Naš vlastiti rad pokazuje nam tko smo, koliko vrijedimo i koliko smo predani svojem životu. A najveća vrijednost našeg rada jest istinsko uživanje u njemu. Ako uživamo u svojem radu i još ako njegovu vrijednost širimo na druge, bez ustručavanja možemo reći da imamo najljepši posao na svijetu, onom svijetu kojeg mi poznajemo.
Eto tako, jedan od onih spomenutih mentora sada navršava trideset godina trenerskog rada i dvadeset godina od kako je u dragoj podrumskoj dvorani. Kako je život izgledao prije tih trideset godina? Bolje da i ne zamišljamo. Jesu li ljudi bili depresivni, nezadovoljni, boležljivi i tmurni? Možda nisu, ali zasigurno su bili zakinuti za nešto predivno, obogaćujuće i vrijedno svake boli, znoja i svakih Davaj! Davaj!, Potrpi! te dobro poznatih pjesmica Stisni trbušnjake! i Stopala, kvadrići, guza, trbušnjaci.
Na našu sreću, tada se pojavila Najdraža Trenerica i uvela bolnu disciplinu i zadovoljstvo u naše živote. Ples je postao smisao života upravo zato što Najdraža Trenerica uživa u poslu koji radi. Jer samo istinska strast, ljubav prema onome čime se bavite i potpuna predanost vlastitom radu daje pozitivan rezultat, psihičko i fizičko zdravlje te ispunjenje tijela, uma i duha. A u ostalom, koji je drugi smisao plesa?
Štoviše, istinsko uživanje u onome što radite daje neuništivu energiju kojom djelujete na druge. A ta je energija naprosto zarazna. I to je ono što život čini ljepšim, a posao i vlastiti rad zadovoljstvom. To je ono za što vrijedi živjeti i uživati u vlastitom radu i životu.
I opet se vraćam na početak, Najdraža Trenerica je jedna od onih osoba koja uživa u onome što radi i zasigurno ima najbolji posao na svijetu. Onom jedinom svijetu kojeg mi, članice, vježbačice i plesačice, poznajemo.
Pa Najdraža Trenerice sretan ti rođendan i sretnih ti dvadeset godina kako vladaš najljepšim prostorom u Zagrebu!
N.
Ninotchka- Posts : 145
Points : 175
Join date : 2010-06-24
Age : 35
Location : Varaždin
Re: Najdražoj trenerici...
Joooj Ninotchka fala ti puno!
Kao što sam jednom rekla, fala kaj moje
mahanje i slične kretnje, pretvoriš u pristojan tekst
..naravno da uživam..okružena sam divnim ljudima
Vaša NZT
Kao što sam jednom rekla, fala kaj moje
mahanje i slične kretnje, pretvoriš u pristojan tekst
..naravno da uživam..okružena sam divnim ljudima
Vaša NZT
Boska- Posts : 618
Points : 1139
Join date : 2010-05-28
Age : 60
Location : Zagreb
Re: Najdražoj trenerici...
TKO PLEŠE BEDASTOĆE NE RADI
Za svaki “Davaj, davaj!” i “Potrpi!”,
Kaj reć’ si uvek znala,
Za svaki "Ništ' ti nije!",
Za svake dve vure kaj ti je premalo, fala!
Tak malo dobrih trenera
V tom se gradu najde,
I če stisneš sve kaj imaš,
Ništ' grdog ti v mišiće ne zajde.
A ti si v mišiće mi
Tak puno boli dala.
Kaj morem ti neg' reć':
Od sveg kaj me boli Fala!
Sretan rođendan!
Za svaki “Davaj, davaj!” i “Potrpi!”,
Kaj reć’ si uvek znala,
Za svaki "Ništ' ti nije!",
Za svake dve vure kaj ti je premalo, fala!
Tak malo dobrih trenera
V tom se gradu najde,
I če stisneš sve kaj imaš,
Ništ' grdog ti v mišiće ne zajde.
A ti si v mišiće mi
Tak puno boli dala.
Kaj morem ti neg' reć':
Od sveg kaj me boli Fala!
Sretan rođendan!
Ninotchka- Posts : 145
Points : 175
Join date : 2010-06-24
Age : 35
Location : Varaždin
Page 1 of 1
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum
Tue 8 Jan 2019 - 14:17 by Kreso
» Fotografije sa predstave "MAČJI KAŠALJ" 17.06.2018
Tue 26 Jun 2018 - 14:30 by Kreso
» Fašnik 17.02.2018
Wed 21 Feb 2018 - 13:11 by Kreso
» Fašnik 13.02.2018
Wed 14 Feb 2018 - 22:17 by Kreso
» JEDNA BLAGDANSKA IZ DVORANE
Sat 30 Dec 2017 - 0:04 by Kreso
» FREKVENCIJA PLESA 2 popravni FOTOGRAFIJE SA PREDSTAVE 05.011.2017
Thu 16 Nov 2017 - 14:44 by Kreso
» Najdražoj trenerici...
Thu 16 Nov 2017 - 10:46 by Ninotchka
» Počinjemo...sezona 2017/18..
Fri 25 Aug 2017 - 17:26 by Boska
» FREKVENCIJA PLESA FOTOGRAFIJE GENERALKA 11.06.2017
Mon 10 Jul 2017 - 13:16 by Kreso
» FREKVENCIJA PLESA FOTOGRAFIJE SA PREDSTAVE 11.06.2017
Wed 14 Jun 2017 - 2:08 by Kreso
» Fotografije Fašnik 2017
Wed 1 Mar 2017 - 14:50 by Kreso
» Čestitka 2017
Fri 23 Dec 2016 - 22:46 by Kreso
» ...prvih 30 trenerskih godina :)
Thu 1 Dec 2016 - 13:05 by Boska
» fotografije sa predstave PROTOKOL 3A POPRAVNI generalka
Tue 8 Nov 2016 - 11:38 by Kreso
» Fotografije sa predstave Protokol 3A popravni
Thu 3 Nov 2016 - 15:57 by Kreso